U maloj sobi, ispod prozora koji gleda na krovove i dimnjake, kalemi se okreću poput tihe glazbe. Svaki pokret ima ritam, a uzorak je kao mapa doline. Kada završi rub stolnjaka, čini se kao da je snijeg zauvijek uhvaćen u nitima koje ne stare, već se prenose s osmijehom i poukom.
Majstor mjeri vrijeme više u zvuku nego u sekundama. Zrno puca kao sitna iskra, miris prelazi iz travnatog u karameličan, a gradske ulice postaju produžetak lonca za pečenje. Kušanje na šanku podsjeća da je svaka šalica mala geografska karta, i da su putovi kave također putovi ljudi i ideja.
Na obali gdje se jutro budi s galebovima, brodograditelj kojih je sve manje uči šegrta kako pročitati godove. Svaka daska ima raspoloženje, svaki klin karakter. Kada trup napokon sjedne u more, svi plješću, jer znaju da je to više od plovila: to je zajedništvo, mjera vremena i putujuća kuća zanata.
U Tolminu i Bohinju sirevi se zriju u tišini podruma, a travnate bilješke mijenjaju se s nadmorskom visinom i godišnjim dobom. Na kušanju domaćin priča koje livade daju cvijet, a koje snagu. Svaka korica je zaštita, svaka rupa mapa zraka; zajedno čine atlas okusa koji se nastavlja prema moru.
U utrobi kamenih kuća pršut visi kao tiha skulptura. Bura ga oblikuje, sol ga njeguje, a vrijeme mu daje mekoću. Posjet u sušionicu otkriva mjere bez brojčanika: zvuk tapkanja mesa, miris dima, temperaturu dlana. Ta disciplina hrani rutu i priče, jer dobra užina otključava najbolja pitanja u radionici.
U Trstu, Kopru i Rijeci jutarnja vreva znači svježi ulov, kavicu na brzinu i otvorena vrata. Prodavačica zna od koga je lignja, a koji je brod stigao u zoru. Ako pitate gdje kupiti konop ili popraviti nož, dobit ćete uputu koja vrijedi više od karte ili vodiča.